Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako
otvaraju neki paket.

Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u
pitanju mišolovka, bio je užasnut.

Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: " U kući je
mišolovka! U kući je mišolovka!"

Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine Miš, to je
ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se
zbog toga ne mogu uzrujavati."

Miš se okrene prascu i vikne: "Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!"

Prase je suosjećalo, ali reče: "Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne
mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama."

Miš tada krene prema kravi: "Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!"

Krava reče: "Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće
faliti koža."

Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s
farmerovom mišolovkom.

Te noći začuo se čudan zvuk u kući - kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj
plijen.

Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da
je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je
brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom.

Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao
kokoš.

Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i
susjedi.

Da bi ih nahranio, farmer je izmesario prase.

Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je.

Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu
kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.

Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.

Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se
to ne tiče, sjeti se - kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti.

Svi smo umješani u to putovanje zvano "život". Moramo paziti jedni na druge
i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekog od nas.